Islam je stoljećima oblikovao bošnjačku duhovnost, kulturu i osjećaj odgovornosti prema porodici, komšiji i zajednici.
Vjera kao oslonac
Za mnoge Bošnjake islam je izvor smisla, morala i pripadnosti. Namaz, post, zekat, hadž i bajramski običaji povezuju pojedinca s vjerom i zajednicom, ali suština vjere vidi se i u poštenju, milosti, strpljenju i brizi o drugome.
U teškim vremenima džamije, imami i vjerske ustanove nisu bili samo mjesta obreda. Pomagali su obrazovanju, humanitarnom radu, čuvanju porodice i opstanku zajednice.
Trag u kulturi
Islamsko naslijeđe vidljivo je u bosanskoj arhitekturi, vakufima, mostovima, česmama, rukopisima, kaligrafiji, muzici i običajima. Gazi Husrev-begov vakuf i brojni drugi vakufi stoljećima su podržavali obrazovanje i pomagali ljudima.
Bošnjačka kultura nastajala je u evropskoj Bosni, u susretu različitih tradicija. Upravo zato čuvanje vlastite vjere ne znači neprijateljstvo prema drugim vjerama, nego odgovornost da se živi dostojanstveno i poštuje tuđe pravo na uvjerenje.
Znanje ispred neznanja
Vjera se ne smije svesti na parole. Potrebni su čitanje, provjereni izvori, razgovor s učenim ljudima i spremnost da se prizna ono što se ne zna. Neodgovorno tumačenje vjere može donositi podjele tamo gdje su potrebni razum i smirenost.
Mladi trebaju upoznati vjeru na način koji ih osnažuje da budu obrazovani, korisni i pravedni ljudi. Znanje o vjeri i znanje o svijetu nisu protivnici; oboje mogu služiti dobru čovjeka i zajednice.
Identitet bez mržnje
Bošnjak može ponosno čuvati svoju vjeru i nacionalno ime bez vrijeđanja drugog naroda. Ponos koji zavisi od ponižavanja drugih nije snaga, nego slabost. Naš identitet treba se prepoznavati po znanju, radu, kulturi i odgovornosti.
U vremenu brzih informacija važno je razlikovati činjenice od manipulacije. Čuvati vjeru znači čuvati dostojanstvo, govoriti istinu, odbaciti mržnju i ostaviti djeci zajednicu bolju od one koju smo naslijedili.
„Vjera se najljepše čuva znanjem, dobrim karakterom i djelom koje koristi ljudima.“